Mama, prije nego kreneš u svoj prvi porod znaj da kraći porod ne znači bolji porod i da dugačak porod ne znači loš porod, bolan porod ili opasan porod. Znaj da ćeš možda biti u situaciji da ti netko kaže da “ne napreduješ”, a da to ne mora nužno biti istina.
Možda si čula da je važno ne doći prerano na porod. To je zato jer čim dođeš u bolnicu, na tvoj je porod simbolički rečeno, postavljen “rok trajanja”. Očekuje se da “napreduješ” (da se tvoj cerviks otvara) određenom brzinom i ako se ne uklopiš u formulu ustanove u kojoj rađaš na tvoj porod se počinje gledati kao na riskantan. Počinju se nuditi razne intervencije koje će ga ubrzati. No je li to uistinu opravdano? Znanstveno dokazano?
Čak do 50% neplaniranih carskih rezova izvedeno zbog “sporog napredovanja poroda” (podaci za SAD, ali situacije su slične u većini svijeta). Zato jer jedna intervencija vodi u “kaskadu intervencija”, a svaka od njih utječe na tebe i bebu i važno je da je uistinu opravdana i nužna.
Partogram je pojednostavljeno rečeno tablica u koju se unose podaci o tvom porodu, stanju bebe i tvojem stanju. Prema tome prati li tvoje tijelo prema partogramu očekivanu brzinu otvaranja, određuje se je li tvoj porod “prebrz”, “prespor” ili “baš kako treba”. Kao da si Zlatokosa iz dječje priče.
No, otkud nam ti podaci koliko bi brzo tvoj porod trebao napredovati? Možda iz neke super pouzdane metaanalize istraživanja poroda iz cijelog svijeta? Ne baš. Podaci u partogramu proizlaze iz jednog malog američkog istraživanja iz 50-ih, provedenog u samo jednoj bolnici, na ženama koje su rađale zavezane za krevet, pod utjecajem “twilight sleepa” (anestezije koja ne uklanja bol, ali uklanja sjećanje na nju) i uvelike uz pomoć forcepsa. Nesvjesnost žena omogućila je da im se napravi mnogo pregleda cerviksa kroz porod. Primjetili su da se kod tih žena nakon što se otvori 4 cm, cerviks počinje brže otvarati. Iz takvih podataka, formirana je Friedmanova krivulja koja je opće prihvaćena i stvoreno je očekivanje od svih žena da se nakon 4 cm otvaraju određenom brzinom, inače je porod “prespor” i “riskantan”.
“Twilight sleep” praksa prestala je, srećom, odavno i ostala u mračnoj povijesti medicine. Ipak, praksa praćenja poroda prema Friedmanovoj krivulji nastavila se uistinu dugo, a nastavlja se i danas.
Tek 2010. provedeno je novo istraživanje, na više od 62 000 žena koje je pokazalo da se žene brže otvaraju tek nakon što su otvorene 6 cm. Ta mala dva centimetra mogu se činiti nebitnim detaljem, ali žene koje su praćene prema tom novom modelu imale su dvostruko veću šansu da rode vaginalno, što znači da je vrlo moguće da je polovica carskih rezova izvođenih prema starom modelu potpuno nepotrebna, proizašla samo iz krivih uvjerenja liječnika.
Žene praćene prema novom modelu imale su mnogo manje svih intervencija u porodu. Značenje samo 2 mala centimetra bilo je ogromno za te žene i njihove bebe. Također se pokazalo da prije 6 cm mnoge žene imaju duge pauze u otvaranju, bez da to ikako negativno utječe na njihov porod. Zato su 2014. izdane nove preporuke, koje preporučuju fleksibilnije praćenje otvaranja i prestanak praćenja poroda prema Friedmanovoj krivulji.
Novija istraživanja (2016., 2018., 2020.) pokazala su da se mnogi liječnici i dalje drže stare Friedmanove krivulje, (pogotovo vikendom!) i uvijek iznova pokazalo se kako takva praksa udvostručuje vjerojatnost da će porod završiti carskim rezom. Potvrđeno je da kada se liječnici drže novih preporuka i ne slijede Friedmanovu krivulju, mame u većem broju rađaju vaginalno, bez ikakvih rizika za sebe i bebu, i uz manje intervencija općenito.
Što to znači za tebe?
- Ako se sporo otvaraš i imaš velike pauze u otvaranju prije nego dođeš do 6 cm – to je sasvim normalno i istraživanja pokazuju da to nema nikakvog lošeg utjecaja na porod, bebu ili tebe. Idealno si u to vrijeme doma, piješ, jedeš, odmaraš se i slobodno krećeš.
- Ako si u bolnici, minimalno otvorena i dobivaš poruku da je tvoj porod “prespor” – sjeti se da uvijek možeš pitati za objašnjenje te izjave. Prespor za koga ili što? Ako primjenimo Friedmanovu krivulju na žene koje rađaju danas, ispada da polovica njih ima “prespore porode”. Što je vjerojatnije: da je polovica žena defektna ili da su očekivanja koja sustav stavlja na njih kriva?
Ako samo jednu stvar zapamtiš i poneseš u svoj porod, to je da uvijek gledaš stanje sebe i djeteta, a ne mjere temeljene na nekom prastarom okrutnom eksperimentu provedenom na nesvjesnim ženama.
Poklanjam ti ovaj šalabahter o informiranom pristanku.
Možeš ga isprintati i staviti na frižider kao podsjetnik ili pospremiti u mobitel i ponijeti sa sobom u bolnicu.
Uvijek kad ti je ponuđena intervencija, možeš postaviti ova pitanja, dobiti jasno objašnjenje i donijeti najbolju odluku za sebe i svoju bebu.
Sretno!