moramo li popraviti svoje vagine da bi rodile?

Nakon nemjerljivo mnogo vremena u kojem su ljudske žene rađale svoju djecu i oporavljale se da bi rađale još djece i opet se oporavljale i rađale još djece, odjednom mi sumnjamo. Sumnjamo u očitu činjenicu da smo se evolucijski razvile sposobne rađati djecu i nastaviti vrstu. Gledamo kako se možemo popraviti, kako poboljšati svoju sposobnost da rodimo, a glavno mjesto bitke za porod je ulaz u našu vaginu, naša vulva i međica.

 

Jasno se sjećam Ine May, onako sitne i sijede kraj velike govornice, kako postavlja pitanje: Zašto smo tako spremni prihvatiti da se muški spolni organ može rastegnuti i stisnuti bez problema, a nismo spremni prihvatiti da se ženskženskii spolni organ može rastegnuti i stisnuti bez problema? A nastali su iz istog tkiva.

 

Sjećam se još kao djevojka živčanih članaka u Cosmopolitanu – o tome kako trudnoća i porod uništavaju žensko tijelo. Mislim da je naslov doslovno bio nešto tipa 20 načina na koji majčinstvo uništava vaše tijelo. Kako ništa nije kao prije i kako pokušati smanjiti štetu, popraviti, zamaskirati – kako da opet sve bude isto kao prije… za njih…za njega.

 

Naša vulva neće se dovoljno raširiti, neće moći propustiti dijete, popucati će, morati će me rezati.

Nakon poroda, rastezanja, rezanja više nikad neću biti ista. Najgori strah: “Hrenovka u hodnik.” Najgori je strah ne biti dobra drugima.

 

Nasilna masaža perineuma

Epiziotomija

Mužev šav

Ajmo to malo dekonstruirati. Znanje spašava.

 

Naše vulve stvorene su da se rašire dovoljno za prolazak bebe, stvorene su tako i da lako malo popucaju i lako zacjeljuju. Porod nas priprema na prolazak bebe hormonalno omekšavajući tkiva, potičući nas na uspravan položaju za izgon u kojem se težina bebe ravnomjerno raspoređuje na cijeli otvor vagine, a ne samo na jednu točku kao u ležećem položaju, što smanjuje mogućnost pucanja.

Ono što povećava šansu za jače, teže pucanje je: porod na leđima i boku, epiduralna, vođeno tiskanje, nalijeganje na trbuh. Ono što smanjuje šansu za velika pucanja je: slobodno kretanje u porodu, poštovanje fiziološkog tijeka poroda bez požurivanja i intervencija, potpuni osjet tijela, tiskanje samo prema vlastitom osjećaju.

 

Epiziotomija nikad nije potrebna. Ona je uvijek znanstveno neopravdana odluka liječnika, proizašla iz neznanja, straha i manjka volje da se ženi dopusti promjena položaja ili joj se da još vremena za izlazak bebe.

Tkivo prirodno nepravilno puca slijedeći linije različitih tkiva i tako lako zacjeljuje – tkivo na tkivo, stvarajući funkcionalan ožiljak. Rez od epiziotomije reže ravno kroz sva tkiva, neovisno o njihovom smještaju, smijeru, teksturi i zato teže zarasta i stvara ožiljak s većom vjerojatnošću za zatezanje, bol, utrnutost. Čin je nasilja bez opravdanja. Sva stručna literatura zaključuje kako epiziotomija ne poboljšava ishode poroda, ni za mamu ni za bebu.

Epiziotomija povećava mogućnost velikih pucanja trećeg stupnja kojih se zapravo svi boje, i ironično, zbog tog straha pristaju na epiziotomiju. Imate ju pravo odbiti, imate pravo udariti ruku koja vam se približava sa škarama, imate pravo tužiti osobu koja vas ozlijedi bez vašeg pristanka.

 

Manja pucanja ne zahtjevaju šivanje i bolje zarastaju ako se ostave slobodna. Često konci čine veći problem i neugodu od same rane. Ako vas šivaju imate pravo na lokalnu anesteziju i onaj tko vas šiva dužan je pričekati da počne djelovati.

 

Mužev šav poseban je oblik nasilja i sakaćenja žena. Najtužnije je što proizlazi iz potpunog nerazumijevanja ženske anatomije i događanja u tijelu za vrijeme spolnog odnosa. Taj naziv označava postupak u kojem liječnik koji zašiva ranu od epiziotomije (ili pucanja) zašije otvor vagine uže nego što je bio u prirodnom stanju. Taj suludi postupak ženi stvara ogromne bolove i neugodu – dugoročno. Često bol traje sve dok se ne podvrgne operaciji u kojoj će se opet osloboditi tkivo stisnuto tim šavom. Nevjerojatno neznanje i nemar za dobrobit žene, proizašli iz krive pretpostavke da muški užitak proizlazi iz uskog otvora vagine. Ovaj postupak je nemedicinski, neznanstven, neetičan, nasilan i imate pravo tužiti osobu koja vam to napravi.

 

Često me žene pitaju ima li smisla provoditi masažu međice. Moj odgovor je: ne na način koji se često preporučuje. To je način u kojem često bolno i mehanički razvlačimo svoj najintimniji dio tijela, koji bi trebao biti izvor užitka, kako bismo ga “popravili” jer nas je strah.

 

Nasilna masaža međice je postupak grubog širenja vaginalnog otvora, najčešće palčevima, uz malo ulja, kojeg provodi žena sama ili njen partner u trudnoći, a katkad i babica u bolnici, za vrijeme poroda. Ideja je da će se tkivo razvući i beba će lakše proći. No u toj ideji postoji osnovna nelogičnost: naše vulve ne moraju biti cijelo vrijeme razvučene – one su posebno građene tako da se razvuku kad treba i opet stisnu kad ne treba. Cilj ne bi trebao biti razvući ih već osigurati elastičnost tkiva, tako da se ono sam razvuče i stisne po potrebi.

 

Što pomaže vulvi da se opusti i bude elastična? Da, nanošenje ulja može pomoći da tkivo privremeno omekša, dok je natopljeno, ali što je puno važnije od toga dugoročno? Jedan faktor je kvalitetna prehrana kako bi tkivo bilo dobro prihranjeno, prokrvljeno i time elastično.

Drugi, jako važan faktor je stanje cijelog zdjeličnog dna, što uključuje vaginu i sve mišiće dna zdjelice. Koliko lako će beba izaći ne ovisi samo o malom, iznimno rastezljivom dijelu kožice koji čuva ulaz u našu nutrinu, već o svim mišićima koju ga okružuju. Pa je još jedan dobar način da ne popucamo raditi vizualizacije i vježbe opuštanja i omekšavanja cijelog zdjeličnog dna.

 

Masaža ima itekako smisla ako je to prilika da se posvetimo sebi i svojoj vulvi i pružimo si užitak, istražujemo i povezujemo se s tim dijelom tijela. Da, možemo prstima istraživati kakav je to osjećaj rastezanja, pristupiti tome s radoznalošću i nježnošću. Da, možemo uključiti ulje ako nam to paše. I ne moramo. Možemo uključiti partnera i povezati masažu s užicima samozadovoljavanja i vođenja ljubavi. Isto što naša tkiva opušta u vođenju ljubavi: užitak, manjak straha, oksitocin, nježnost, maženje, ljubljenje, stimulacija klitorisa, opušta ih i u trudnoći i porodu.