Iako njezina vladavina službeno počinje još prelaskom jeseni u zimu i solsticijem, tek kad nas prekrije mrak hladnih dana i sve prožme mir, mogu sjesti i pisati o “velikoj vodi”, elementu koji obilježava zimsko doba.
Zima službeno nastupa u trenu kad smo u potpunosti zauzeti delirijem blagdana (o čemu govori drugi tekst): mnogo događaja, priprema, euforije, poljubaca, raskoši, eksplozija i pretjerivanja svih vrsta, na svim razinama. A onda u siječnju mir. Na ulicama pustinja. Neki su se već vratili u radnu rutinu i klize između toplog ureda i doma, a neki su pobjegli na skijanje. Jedemo “čušpajze”, što zbog oporavka probavnog sustava, što zbog propuha u novčaniku. Odmaramo. Sretni smo ako početkom godine padne snijeg da zamete sve ružno, prljavo, istrošeno, raspadajuće i pruži lijepu fasadu ovom godišnjem dobu.
Te dvije krajnosti: euforija blagdana i kraja godine s jedne strane i poslijeblagdanski mir, povlačenje i tišina s druge lijepo oslikavaju vodu kao element suprotnosti. Mirna voda jezera i žuboravi potočić, duboko more i plitka bara, kristalno jasan odsjaj leda i mlačno mutnilo gradske lokve, nježnost ljetnog morskog vala i moć tsunamija… primjeri se protežu u nedogled. Zimu obilježavaju mrak i hladnoća, no već je njezin sam početak označilo rađanje novog dana. Duge noći svakim su danom sve kraće, pa se u najdubljem mraku u naš život zapravo već polako vraća svjetlo.
Skloni smo bježati od susreta sa samoćom i mrakom, pa se na razne načine trudimo “ispuniti” mračnu zimu – zabaviti se dok ne prođe, bila to putovanja ili “overload” filmovima i serijama nakon posla. No vrijeme za odmor, samoću i upoznavanje dubokih zakutaka vlastite duše upravo je najveći poklon koji zima ima za nas. Ti mračni aspekti nas samih u koje se bojimo zaći, iako dobro zakopani u podsvjesti, svakodnevno utječu na naše misli, odluke i ponašanje. Vrijedi uložiti vrijeme i energiju da se zagledamo duboko u sebe i suočimo sa svojim najmračnijim osobinama, kako bi lakši i slobodniji nastavili dalje.
Mnogi naši strahovi, ali i mržnje proizlaze iz nemogućnosti da prihvatimo poneke dijelove svoje osobnosti, koje smatramo lošima. Sve što nas podsjeća na te potisnute aspekte sebe izaziva u nama odbojnost i skloni smo ponekad i agresivno reagirati. No iz tih emocija možemo naučiti mnogo o sebi i iz njih rasti. Na primjer, ako nas neka osoba neobjašnjivo jako iritira, ona nam u stvari može pomoći da bolje upoznamo sebe i biti nam učitelj u našem osobnom razvoju. Naravno, neke su osobe nedvojbeno iritantnije od drugih, ali ako toliko iritira jedino nas, to je uglavnom dobar znak da se zagledamo dublje u sebe. Povremena suočavanja s vlastitim emocijama važan su dio mentalne higijene. Dijelovi vlastite osobnosti koje ne prihvaćamo mogu s vremenom zatrovati cijelo naše biće i pretvoriti nas u mrzitelje (pa s vremenom možemo biti uvučeni u rasizam, nacionalizam, šovinizam itd.) ili ostaviti nas nesposobnima i za najbazičnije životne aktivnosti (fobije poput agorafobije ili klaustrofobije npr. mogu nam i svakodnevni život učiniti teškim).
Emocija koju tradicionalna kineska medicina veže uz vodu upravo je strah, osjećaj koji nas može duboko potresti, ali iz kojeg možemo i rasti. No strah nije uvijek usmjeren na konkretne, realne razloge, već je katkad izražen kao anksioznost – nerealan, često i nedefiniran osjećaj nemira, koji u trenucima krize može prerasti i u paniku (pa i izazivati prave napadaje panike). Strah tada postaje životna prepreka pokretu, promjeni, što lijepo oslikava izraz “smrznuti se od straha”. Tkivo na koje element vode prema tradicionalnoj kineskoj medicini najjače utječe su kosti, a sličnost istočnih i naših tradicija možemo vidjeti u poznatoj frazi „utjerati strah u kosti“. Organi vodenog elementa su bubreg i mokraćni mjehur. I tu imamo izreku koje povezuje ove aspekte: “upišati se od straha”. U osnovi, strah je korisna zaštitnička emocija koja nas podsjeća da ostanemo pozorni i oprezni u nepoznatim situacijama. U slučaju prave opasnosti, može nam pomoći da se snađemo: suočimo sa situacijom ili pobjegnemo i spasimo se (Nata Metlukh ima zgodan animirani film na tu temu) .
Bubrezi i mokraćni mjehur kroz rad nadbubrežnih žlijezda utječu na živčani sustav i reproduktivne organe, a time i na funkcioniranje cijelog organizma. Bubreg odvaja čisto od nečistog, te nečisto šalje u mokraćni mjehur koji se istog rješava. Prenesemo li taj proces na psihičku razinu – ovo je idealno vrijeme za porinuti duboko u sebe i odvojiti, te izbaciti onečišćene misli, učmale i ograničavajuće stavove. Bubreg tako donosi pokretačku energiju i odlučnost potrebnu za prevladati prepreke i gurati naprijed da postignemo ciljeve koje smo si zadali.
Preko nadbubrežnih žlijezda voda kontrolira reakciju na stres. Na fizičkoj razini strah potiče proizvodnju adrenalina, što ubrzava rad srca, počinjemo se znojiti, mišići nam se stežu (najvidljivije na čeljusti i šakama), držimo dah. Te reakcije zauzvrat hrane naš strah kroz povratne informacije koje mozak prima iz tijela i stvara se zatvoreni krug. Odgovarajuća količina adrenalina hrani našu volju i motivira nas da ostvarimo svoje ciljeve, ali previše adrenalina može nas natjerati da se, kako je već spomenuto, “smrznemo od straha”. Kontinuiran svakodnevni stres, koji uglavnom proizlazi iz naših ubrzanih i gusto natrpanih svakodnevnih rasporeda, stresnog posla i financijskih briga, potiče nadbubrežne žlijezde da većinu vremena proizvode kortizol i adrenalin, kao pripremu za bijeg ili borbu, s vremenom iscrpljujući cijeli organizam. Stoga je nužno povremeno uzeti pauzu, odmaknuti se od svakodnevnice i dobro se odmoriti. Bilo bi idealno da to činimo svaki dan kad se vratimo s posla ili vikendom, a svakako da barem koji od zimskih slobodnih dana iskoristimo za duboki mir i oporavak.
Na psihičkoj razini voda utječe i na snagu volje, prilagodljivost, izdržljivost. Predstavlja simboličku vezu s našim fizičkim precima kroz genetsko i socijalno naslijeđe u koje u slučaju potrebe možemo posegnuti kao izvor fizičke snage (dobra konstitucija) ili korisnih iskustava, vještina i znanja (preuzetih od naših obitelji, ali i društva i kulture u kojoj živimo).
“Dobra voda” drži fini balans između snage volje i sposobnosti za izvojevanje pobjeda, te sposobnosti prilagodbe i prepuštanja situaciji, sudbini. Kad je naš element vode u ravnoteži znamo glatko izbjeći neugodne situacije, ali ne bježimo od introspekcije i dubokih misli. Mudrost se iskazuje u dobroj procjeni kada se boriti za ono što nam je važno ,(i tu imamo izbor krenuti snažno kao vodena bujica koja nosi drveće ili pobijediti strpljivošću i upornošću poput kapljica vode koje kroz stoljeća stvaraju rupe i u najtvrđim stijenama), a kada se prilagoditi situaciji i tako neizravno riješiti problem, poput rijeke koja zaobilazi velike prepreke i svejedno dolazi na cilj.
Kad nam je voda u ravnoteži osjećamo duboki mir i djelujemo smirujuće na ljude oko sebe. Otporni smo, izdržljivi i stabilni. Posjedujemo jak integritet i teško kompromitiramo svoje principe, ali uvijek smo ih spremni preispitati.
Disbalans vode može nas povući u oba smjera:
- pretjerivanje – u kojem volja preuzima vodstvo, pa pretjerujemo s poslom, iscrpljujemo se, izrazito smo nemirni, patimo od nesanice i spas od suočavanja sa samim sobom tražimo u stalnoj preokupaciji uma vanjskim podražajima. Dosljednost može prerasti u rigidne stavove i predrasude, pa postajemo previše uvjereni u ispravnost vlastitog mišljenja, loše slušamo i upadamo drugima u riječ.
- slabost – vodstvo preuzima strah i uzrokuje nedostatak volje, nemotiviranost, anksioznost, stalnu brigu, nepostojanost stavova i nedoslijednost. Mir i samodostatnost vode prelazi u izolaciju i otuđenost. Postajemo apatični, smrznuti od straha i želimo se samo zavući u rupu i spavati, a pogledom u nutrinu nalazimo samo duboke fobije i strahove.
Neke stvari mogu nam pomoći da ostanemo zdravi i veseli tijekom mračne zime:
samoprihvaćanje: suočavanje s najinimnijim strahovima, koji mogu iscuriti u ovim mračnim danima može učiniti da se osjećamo kao da smo zapeli i nemoćni, ali promatranje strahova bez osude oslobađa nas od njihovog smrzavajućeg hvata. Promatranje samog sebe bez osude je nešto što se uči. Ključno je shvatiti da cilj nije “pobijediti” svoje strahove, već ih prepoznati i prihvatiti – u redu je imati strahove, sjeti se da mogu biti korisni, a iz njih možemo mnogo i naučiti o sebi i nastaviti dalje sa životom malo mudriji.- sudjeluj u karnevalu – ne događa se slučajno usred zime. Ludovanje pod maskom omogućava nam da slobodno izrazimo svoje najdublje želje i strahove bez javne osude, možemo čak biti i anonimni. Zadatak okupljenih maškara je oduvijek bio zajednički prokazati i izgoniti zle sile, ali i kroz kostime izraziti nade, strahove i poruke koje se ne mogu jednostavno izreći.
- uzmi si vremena – slušaj svoje tijelo i daj mu vremna da se odmori, oporavi, zacijeli. Zima nas potiče da se više izležavamo, spavamo i to je sasvim normalno i potrebno – ovo je pravo vrijeme za prikupljanje energije za ostatak godine, vrijeme za primanje, a ne činjenje. Budi strpljiva.
Zima je i u prirodi vrijeme mirovanja. No, ovo razdoblje nije ljenčarenje ili gubitak vremena, jer kao što se ispod smrznute površine jezera i dalje odvija život, tako se u našoj nutrini odvijaju procesi važni za kasnije djelovanje. Često smo početkom godine frustrirani jer nikako da se pokrenemo i počnemo s ostvarivanjem ciljeva koje smo si zadali u novogodišnjim odlukama, no sad je trenutak za duboko odmaranje i punjenje baterija (bubrege tradicionalna kineska medicina simbolički promatra kao “tjelesne baterije”), a ostvarenje ideja ne možemo požuriti kao ni sjemenke koje leže pod zemljom, pripremajući se da bi proklijale na prolijeće.
Poput sjemena, i mi u mraku i tišini zime roštamo po svojoj dubini. Nakon odbacivanja nepotrebnog u metalnoj jeseni, sada smo prazni, ogoljeni i spremni suočiti se s najdubljim strahovima, povlačeći iskustva iz prošlosti kao učitelje. To je iskazano i u planiranju i postavljanju ciljeva za predstojeću godinu, kada nas često strahovi sprečavaju da si za cilj postavimo „nerealne“ želje. No ovo je vrijeme za duboku refleksiju, iskrenost i priznavanje i najdubljih, baš najluđih želja. Nemoj dopustiti da se rasprše, već ih oblikuj i sačuvaj za kasnije. U tome ti može pomoći jednostavan alat. 
Mape uma pomažu nam razbistriti i jasno predočiti želje i planove. Ljudi ih najčešće koriste za vođenje bilježaka i organizaciju gradiva. No njihova izrada može nam pomoći da shvatimo što uistinu želimo, a ako ih stavimo na vidljivo mjesto, svaki dan će nas motivirati na ostvarivanje određenog cilja. Također će poticati naš um da podsvjesno u okolini traži informacije vezane uz željeni cilj. Vjerojatno si ih već katkad koristiliia, a ako nisi, pogledaj što su, zašto su tako učinkovite i kako ih izraditi na ovom linku.
U slijedećem tekstu pisati ću o tome kako jednostavno podržati svoj organizam u zimsko doba kroz prehranu i njegu tijela, a do tada: budi strpljiva i nježna sa sobom, s drugima, sa zimom. Ne zaboravi:
Na ovom svijetu nema ničeg blažeg ni popustljivijeg od vode.
No za pobijediti tvrdoću i snagu ništa nije bolje.
Nema joj premca.
Slabo nadvladava snažno, krutost popušta pred nježnošću.
iz: Tao Te Ching