Htjela sam pisati o drvu. Osjećala sam taj nalet energije danima. Nemogućnost da sjedim mirno na početku yoga sata. Potrebu da raširim ruke široko, široko i osjetim sunce i povjetarac na licu. Htjela sam napraviti sto planova i pretvoriti ih u stvarnost. Htjela sam pozdraviti nadolazeće proljeće i sve nove ideje koje su bile tik do realizacije. Sama sam sebe snažno držala za uzde da ne poletim u svemir.
A onda odjednom nešto nije bilo ok. Neki se nemir uvukao među ljude i malo po malo došao i do mene. Zatim je sve stalo, fokus se izgubio, energija se raspršila u hrpi novih informacija i nadošao je umor. Teški, smušeni umor od kojeg prođe dan, a ni ne znaš kako se to dogodilo.
U sjeni novog virusa sve je palo u drugi plan. U adrenalinskoj atmosferi falilo je mira, izdisaja, jasnoće, sigurnosti. Energija drva, čije je glavno obilježje da nas vrlo usmjereno gura naprijed, nije se činila prikladnom temom. Situacija se mijenjala iz dana u dan i ja sam tražila novu bazu iz koje ću izrasti, osjetila sam kaos u tijelu.
Stala sam. Disala sam, uzemljila se i potražila sigurnost u stvaranju nove rutine za sebe i svoje malene. Donijela sam neke teške odluke i pritom osvijestila da mogu pisati o jednom aspektu drva koji je trenutno vrlo aktualan i nasušno potreban: o sposobnosti drva na prilagodbu.
Da, drvo je jasno usmjerena energija koja gura naprijed. Omogućuje nam da smo istovremeno čvrsto ukorijenjeni u prošlosti, a prisutni u sadašnjosti, s jasnom vizijom budućnosti. No drvo je i prilagodljivo situaciji, spremno na promjenu plana i smjera kretanja prema potrebi. Sjeme koje smo nadobudno zasijali prerano, strpljivo će čekati i neće nicati dok uvjeti ne budu optimalni. Taman kad pomislimo da je propalo i krenemo sijati ponovo, izviriti će prvi listić. Izdanak kojem kamenčić stoji na putu do svjetlosti, spremno će ga zaobići i proviriti van par centimetara dalje. Fleksibilno drvo koje se povija pod vjetrom će preživjeti i napredovati, makar se i trajno oblikovalo naletima vjetra.
U ovoj, za svih novoj situaciji, energija drva može nam pomoći da, unatoč stalnim promjenama, ne odustanemo od svojih planova, razvoja i rasta. Može nas potaknuti da se prilagođavamo, mijenjamo planove, (možda i strpljivo čekajući neko vrijeme, ali na kraju nastavljajući), prilagođeni uvjetima koje ćemo tada zateći.
Kako bi ostali u balansu drva važno je:
kretati se: još uvijek možemo izaći van u šetnje i sve ostale aktivnosti koje ne uključuju blizak kontakt, možemo smišljati nove načine da se krećemo po kući, čak i ako smo u krevetu, možemo se istezati i valjati, škakljati i smijati.
- rasteretiti organizam zelenom hranom: šetnja daleko od ljudi u ovo doba godine znači da se možemo vratiti s naramkom zelenog lišća za dodati u salate, variva, sendviče, smoothije i slično. Ako smo zatvoreni doma, možemo naklijati sjemenke ili uzgojiti micro zelenje. Ne moramo jesti samo brašno i paradajz, možemo naći zabavu u kuhanju.
- pročistiti životni prostor: idealna prilika i vrijeme za proljetno čišćenje, otvaranje prozora širom i rješavanje viška stvari.
planirati: čak i ako moramo pričekati s ostvarenjem mnogih planova, možemo i trebamo i dalje sanjariti, a onda, u skladu s novom situacijom i stvarati nove planove koje ćemo realizirati kad dođe pravi trenutak.
oprostiti: kriza izvlači najbolje i najgore iz ljudi i lako je izgubiti se u ljutnji zbog tuđe sebičnosti i nesposobnosti. Ljutnja je tipična i zdrava emocija drva, ali ako ne potiče konkretnu akciju, dugoročno nas drži na mjestu i iscrpljuje. Oprost, (sebi i drugima), omogućuje nam da krenemo dalje, odvojivši se od utega prošlosti. Istinski oprost dolazi sa zahvalnošću na lekcijama koje nam teška situacija donosi. Katkad ih je teško vidjeti u trenutku, ali tu su i možemo rasti iz njih.