U Hrvatskoj je, kao i u svijetu, stopa poroda carskim rezom u stalnom porastu. Posljednjih godina kreće se između 20-25% na nacionalnoj razini. Kako se broj poroda kreće oko 36 000 godišnje, lako je uvidjeti da svake godine više od 7000 žena dođe doma s bebom i ožiljkom. Podaci iz SAD-a govore kako 7-18% žena nakon carskog reza razvije sindrom kronične boli, dakle moguće je da u najboljem slučaju oko 500 žena u Hrvatskoj godišnje nakon poroda trpi kroničnu bol, a o tome se ne priča.
O njezi ožiljka koji još zacjeljuje uglavnom znamo sve potrebno i lako ćemo dobiti pomoć od patronažne sestre ili svog liječnika ako dođe do problema ili ako nismo sigurni da sve zarasta kako treba. Kad ožiljak zaraste, ako nismo zadovoljni njegovim izgledom možemo koristiti razne kozmetičke preparate, masirati ga biljnim uljima ili nam oko njegova ublažavanja može pomoći dermatolog. Ali što se događa ispod kože, u našem trbuhu kroz koji se provlači onaj nevidljivi dio priče?
Dugo nakon što vidljivi znaci carskog reza poput vlaženja rane i kraste nestanu, u slojevima ispod kože ožiljak nastao operacijom još uvijek se mijenja i može znatno utjecati na pokretljivost i funkciju tkiva i organa koji ga okružuju.
Zašto nam ožiljak radi probleme? U normalnom stanju naše tijelo sastoji se od mnogih slojeva. Ti slojevi su neovisni i slobodno klize jedan preko drugoga. To nam omogućuje slobodan pokret i potiče cirkulaciju svih tjelesnih tekućina. Vlakna kolagena u našoj koži slična su godovima drveta, a u operaciji ne postoji uvijek mogućnost rezanja usporedno s “godovima”. To može dovesti do nepravilnog zarastanja tkiva, stvaranja većeg ožiljka i većeg broja priraslica.
Priraslice su trake vezivnog tkiva koje povezuju organe i tkiva unutar tijela (npr. trbušne šupljine), katkad ih sasvim sljepljujući, ograničavajući njihove kretnje i funkciju, a mogu uzrokovati smanjenu mobilnost, bolove, probleme s probavom, plodnošću itd. Javljaju se kod oko 90% operacija trbušne šupljine.
Svaka operacija je oblik traume i tkivo reagira upalnim stanjem kako bi potaklo obnovu tkiva i spriječilo infekciju. Stvaranjem većeg ožiljka i mnogih priraslica tijelo se štiti od ponovne ozljede, te na neki način učvršćuje mjesto traume. To, nažalost, otežava fine kretnje mišića i organa, stvara napetost u tkivu, otežava cirkulaciju tjelesnih tekućina, a time i funkcioniranje organa.
Na razini kože lako vidimo sve promjene na ožiljku. Udubljen i nepravilan ožiljak može ukazivati na priraslice. Nije neobično da za vrijeme zarastanja mjesto ožiljka postane preosjetljivo, pa boli, svrbi, peče, zateže ili je naprotiv, tupo i oslabljenog osjeta. Živci oštećeni operacijom moraju zacijeliti i tada ovi problemi kod većine ljudi prolaze. Ako ne prođu vrlo smo ih svjesni i možemo na njih reagirati, potražiti pomoć.
Kod dubokih dijelova ožiljka i priraslica oslanjamo se na interocepciju – sposobnost da osjetimo promjene u unutarnjim organima. Češće je to osjećaj zatezanja nego oštre boli, koja se javlja tek kad ožiljkasto tkivo poteže neko drugo tkivo ili organ. No to zatezanje s vremenom može dovesti do preosjetljivosti, bolnosti, slabosti. Često te simptome ne povezujemo s ožiljkom jer do njihova javljanja može proći mnogo vremena, pa i desetljeća.
Neki od simptoma koji mogu biti povezani s ožiljkom su bolovi u donjem dijelu leđa, probadajuća bol pri spolnom odnosu, bol pri vršenju nužde ili okretanju u krevetu, osjetljiv mjehur, pojačana bol pri PMS-u u odnosu na bol prije carskog reza, bol pri pritisku na trbuh, smanjena mobilnost u abdomenu, ali i drugim dijelovima tijela… Postoje neke indikacije da bi nemogućnost zanošenja nakon carskog reza mogla biti povezana s priraslicama spojenima na organe u zdjelici. Naravno, sve ovo odnosi se i na ožiljke u abdomenu koji nisu posljedica carskog reza već neke druge operacije poput uklanjanja slijepog crijeva npr.
“Osjetljiv mjehur” karakterizira osjećaj da stalno moramo piškiti, nemogućnost da izdržimo dva – tri sata bez odlaska na wc. Nakon poroda maternica se smanjuje na originalnu veličinu i rez koji je učinjen dok je bila velika smješta se otprilike u ravnini mokraćnog mjehura. Tu se stvara ožiljak koji se hvata za organe i tkiva uokolo kako bi se učvrstio. Naš mjehur funkcionira tako da ima receptore koji mozgu javljaju kad je rastegnut, (jer je pun), i tjera nas na wc. Kako priraslice spriječavaju jedan dio mjehura da se raširi, ostatak mjehura se mora više i brže rastegnuti, signalizirajući mozgu i nama da je, (opet), vrijeme za put do školjke.
Duboka ubadajuća bol pri spolnom odnosu često je pogrešno pripisana ožiljku od epiziotomije, “suhoći” nakon poroda ili naprosto našoj psihi. No uzrok je često isto ožiljkasto tkivo od carskog reza koje spriječava organe unutar zdjelice da se pomiču u ritmu tijekom spolnog odnosa, što izaziva specifičnu ubadajuću bol sa svakim pokretom prema unutra. Oslobađanje ožiljka može ublažiti ili sasvim ukloniti tu bol.
Bol u donjem dijelu leđa uistinu može imati mnoge uzroke, ali jedan od uzroka svakako može biti i ožiljak od carskog reza. Čak i kad nije jedini uzrok može pojačavati već postojeću bol. To se događa zato jer je maternica vezana na sacrum ili križnu kost preko utero sakralnih ligamenata. Kako je ona nakon carskog reza često stisnutija i manje elastična na jednoj strani, te više povučena prema naprijed, ona može povući i sakrum na toj strani naprijed. U tom slučaju događa se rotacija zdjelice i smanjuje sloboda kretanja sakruma. Sve to izaziva bol u sakroilijačnom zglobu (zglob koji spaja sakrum i kuk) i donjem dijelu leđa.
Ožiljak u trbuhu, iako to možda ne bismo očekivali, može i smanjiti opseg pokreta udaljenijih dijelova tijela poput ruke. Kako bismo shvatili zašto se to događa moramo imati na umu kako je vezivno tkivo cijelog tijela povezano u jednu veliku složenu mrežu. Kako ožiljak donjeg dijela abdomena utječe na pokret ruke možemo zamisliti ako uguramo majicu u hlače i
*podignemo ruku. Majica će se izvući van zbog rastezanja. Sad zamislimo da je majica (koja tu predstavlja naše vezivno tkivo) čvrsto zašivena u hlače – ne bismo mogli sasvim podići ruku. Na taj način ožiljci mogu utjecati i na udaljene dijelove tijela na neobične načine, zbog čega njihov utjecaj često prođe nezapaženo i netretirano.
Katkad se priraslice uklanjaju kirurškim putem, no svaka operacija otvara mogućnost razvoja novih priraslica.
Dobri učinci mogu se postići i manualnim radom stručnog terapeuta. Postojeće studije ukazuju na veliku učinkovitost stručnih manualnih tretmana, koja je vrlo često trenutna i umanjuje ili uklanja i dugoovdjegodišnje probleme. U Tiliji radim s mamama kombinirajući stručni tretman ožiljka sa savjetovanjem i podukom samomasaže. Svoj termin možeš rezervirati ovdje, a sa svim pitanjima možeš mi se obratiti ovdje.
Vrlo učinkovita može biti i samomasaža kod kuće. Masažom želimo omekšati ožiljak i povratiti puni opseg pokreta, ali važna je dosljednost i upornost. Redovitim radom možemo izbjeći probleme vezane uz ožiljak, umanjiti ili ukloniti već postojeće. Rad na ožiljku važan je dio pripreme za novu trudnoću i poboljšava izglede za uspješan vaginalni porod nakon carskog reza.
Ožiljkasto tkivo se formira i do dvije godine nakon nastanka originalnog ožiljka i ima smisla svako toliko provjeriti njegovu pokretljivost, npr. jednom mjesečno. Nikad nije prekasno početi raditi na ožiljku. Čak i godinama kasnije, ako i ne planirate više rađati rad na ožiljku može vam pomoći s probavom, mobilnošću gornjeg dijela tijela, bolovima u leđima, zdjelici itd.