Vjerojatno ste čuli za priču o onoj ženi koja se porodila na wc-u. To se događa bilo da je riječ o bolničkom ili kućnom porodu. U još većem broju slučajeva, beba se ne rodi na školjci, nego ubrzo nakon što je mama provela vrijeme na njoj. Kako to?

Postoji nekoliko razloga, a svi su povezani s činjenicom da je porod fino usklađen ples hormona koji ga mudro pokreću ili zaustavljaju, ovisno o okolnostima. Vrlo pojednostavljeno: osjećaji sigurnosti, ljubavi, topline, mira i mraka potiču lučenje hormona koji potiču porod, a osjećaji straha, ljutnje, hladnoće, gužve i jarkog svjetla ih koči.

Wc je mjesto koje pohodimo svaki dan, na kojem smo sami (barem prije poroda 😀 ) i osjećamo se sigurno i opušteno. Svaki put kad sjednemo na školjku (ili čučnemo, prema preferencijama), opuštamo mišiće zdjeličnog dna i otvaramo sfinktere. To radimo toliko često, svaki dan svog života da tijelo, koje voli rutine, to obavlja gotovo automatski.

U porodu smo često okruženi ljudima koji nam dižu adrenalin (jer nas čine nervoznima ili nas ljute), jarkim reflektorima, u položaju koji nam ne odgovara. Sve to pridonosi tome da porod odjednom – stoji bez pomaka, često i satima. Mudra babica ili doula ženi će predložiti da se ode popiškiti na wc. Već šetnja do wc-a prilika je da se zdjelica namjesti u bolje odgovarajući položaj, a zatvaranje u samoću wc-a katkad je dovoljno da žena nađe malo mira, odmaknuvši se od gužve. Također, može ugasiti svjetlo u wc-u, pa i zajašiti školjku, kako bi se oslonila na kotlić (bez brige, školjka i njezina okolina uglavnom su najčišća mjesta u kući/zgradi, a lako se na brzinu prebrišu po potrebi).

Sjedanjem mame na školjku, beba na svom putu dobiva veliku pomoć gravitacije. Mamino tijelo kreće rutinski opuštati mišiće zdjelice i otvarati sfinktere – baš ono što bebi treba da se brzo i lako spusti kroz porođajni kanal i pozdravi novi svijet. Zato mame, kad sve zapne, posjet magičnoj školjci možda je baš ono što vam treba da vas približi susretu s vašom bebom.