Većina trudnica pred kraj trudnoće, koliko god divna bila, počne ozbiljno osjećati pritisak trbuha, kretanje postane malo teže i počinje se javljati pitanje: kad će više? Srećom, ubrzo se beba udostoji pojaviti i sve je super.

No što ako bol koja se javlja postane tako jaka da dovodi suze na oči, a okretanje u krevetu postane nemoguće? Što ako se bol javi već na početku trudnoće? Ili tek nakon poroda? O čemu se radi?

Sindrom disfunkcije simfize, bolna simfiza ili najtočnije: nestabilnost zdjelice događa se iz više razloga. Glavni pokretač problema je hormon relaksin koji sve lučimo u trudnoći, no u spoju s drugim faktorima može uzrokovati velike probleme.

U svakoj trudnoći dolazi do omekšavanja zglobova zdjelice. To je vrlo korisno u porodu, kad se zdjelica zbog toga raširi dovoljno da beba bez problema kroz nju prođe, a nakon poroda kosti se lako vrate na mjesto. No, kod nekih žena omekšanje je toliko da jedan ili svi zglobovi postaju nestabilni dugo prije poroda, izazivajući jaku bol.

Neki faktori koji mogu utjecati na težinu problema su: već postojeća hipermobilnost, stare ozlijede zglobova, traumatski prethodni porod, slabo zdjelično dno, velika težina bebe ili višestruka trudnoća, veliki dobitak na težini, ekstremne fizičke aktivnosti ili ozljede u trudnoći…

Bol može biti jednolična i dugotrajna ili iznenadna i promjenjiva, a može se javiti u bilo kojem dijelu zdjelice, iako najčešće ili naprijed u simfizi pubis (pubičnoj kosti) ili iza u sakroilijačnim zglobovima, ali može se i proširiti u prepone, gluteuse ili leđa.

Iako rjeđe, bol može početi već na samom početku trudnoće – čim počne lučenje relaksina. Najčešće se javlja iza 36. tjedna, a može se javiti i tek u postpartumu, kao posljedica neprirodnog opterećenja zdjelice za vrijeme poroda. (Isti simptomi mogu se javiti i nevezano uz trudnoću, kod profesionalnih sportaša ili nakon ozljeda.)

Moguće je da je sve češća pojava ovog problema povezana s modernim životnim stilom koji uključuje sve više sjedenja, manje kretanja i čučanja, što rezultira slabijim mišićima zdjelice. U trudnoći s druge strane, od žena se očekuje da uglavnom što je dulje moguće rade i obavljaju ostale obveze bez promjene dnevnog rasporeda. Preopterećenje i iscrpljenost snažno negativno djeluju na simptome, pa često već i manji odmori kroz dan i izbjegavanje nošenja većih tereta mogu znatno ublažiti bol.

Kod nas još uvijek ne postoji široka svijest o ovom problemu, ali budite uporni u traženju pomoći jer nema razloga da kroz trudnoću ( i kasnije) trpite grozne bolove! Također se uz njega veže dosta predrasuda, neznanja i strahova: od toga da je to jasna indikacija za carski rez, do toga da nema pomoći i osoba mora patiti i prestati sa svim aktivnostima do poroda. Srećom, ništa od toga nije točno.

Naprotiv, manualna terapija i promjena svakodnevnih rutina mogu ublažiti ili sasvim ukloniti simptome, omogučujući da vaginalni porod prođe lagano i brzo u pravom položaju. Nakon poroda simptomi nestaju ili odmah ili nakon 4-6 tjedana – uvelike to ovisi upravo o porodu.

Kako si pomoći:
• izbjegavajte pokrete i položaje koji jako šire noge – neka budu skupljene ili raširene maksimalno do širine kukova
• prilikom izlaska iz automobila ili kreveta noge držite skupljenima (plastična vrećica pod guzom pomaže zarotirati se skupljenih nogu)
• pri dizanju s poda ili iz čučnja pridržite se za nešto kako bi se uspješno ustali sa skupljenim nogama
• zaboravite duge šetnje, sjedenje prekriženih nogu i nošenje teških tereta
• i u krevetu se okrećite sa skupljenim nogama (možete držati mali jastuk ili ručnik koljenima kako ih ne bi razdvojili) ili se okrenite u suprotnom smjeru, tako da dođete na sve četiri i zatim na drugu stranu
• provjerite svoj položaj – veliki trbuh u trudnoći povlači donji dio naših leđa prema naprijed, pri čemu trbušni mišići pružaju još manje potpore zdjelici. Aktivacijom trbušnih mišića i mišića zdjeličnog dna, izravnati ćemo leđa i rasteretiti zdjelicu,
• ako ne možemo izbjeći dugo hodanje ili podizanje starijeg djeteta, donekle može pomoći potporni pojas – potražite model koji ide samo preko bokova, a trbuh ostavlja slobodnim
• iskusni terapeut može vam pomoći tretmanom, ali i savjetima o dnevnim aktivnostima i vježbama za jačanje mišića prikladnim za vaše stanje. Svakako naglasite svoje stanje terapeutu jer nisu svi iskusni u radu s trudnicama ili trudnicama s vašim specifičnim problemom!

Porod sa SDS-om:
• porod na sve četiri, nogu ne šire od širine kukova ili naslonjena na loptu ili rub bazena je idealan (voda rasterećuje zdjelicu, ali treba biti oprezan oko ulaska i izlaska iz bazena)
• ležanje na leđima, raširenih nogu može otežati porod, ali i oporavak poslije poroda. To je toliko nepovoljan položaj da može biti početak problema sa SDS-om (često kod žena koje probleme iskuse prvi put tek nakon poroda)
• bilo bi bolje izbjeći epiduralnu jer otežava kontrolu pokreta donjeg dijela tijela. U slučaju da se rađa uz epiduralnu, važno je imati dobru potporu od babice, partnera ili doule koji su upućeni u to koji su položaji ok, a koji ne i mogu vas voditi.
• SDS sam po sebi nije indikacija za carski rez i ako dobijete to mišljenje, tražite drugo mišljenje
• kako je u našim bolnicama i dalje uobičajen položaj za porod leđa, polusjedeći ili bok, koji su svi vrlo nepovoljni za ovo stanje – svakako prije samog poroda razgovarajte o svom problemu i o potrebi za adekvatnim položajem u trudovima i porodu.

U Tiliji shiatsu, osteopatskim i kraniosakralnim tehnikama otpuštamo napetosti u zdjelici i cijelom tijelu, te dodatno podržavamo mamu radom na meridijanima i savjetima o svakodnevnim rutinama i vježbama. Ovo stanje ne može se „izliječiti” jer količina relaksina samo će se povećavati prema kraju trudnoće, ali uključite li ove promjene u svoju svakodnevicu, uz pomoć dobrog terapeuta i podršku na porodu možete očekivati trudnoću bez većih bolova i lijep porod.